Istina, dijastaza nije stanje koje nas životno ugrožava.
Istina, rijetko je potrebna hitna operacija.
Najčešće prva komplikacija koju mnoge ni ne povezuju sa dijastazom su bolna leđa. Da, većinu ljudi bole leđa, pa nekako ne pridajemo pažnju tome ali ako malo bolje razmislimo, naša leđa nose veliki teret da nadoknade ovaj prednji dio koji je slab i disfunkcionalan i vremenom se razvije napetost koja vodi u bol.
Curenje mokraće i ostali problemi na mišićima zdjelice dolaze od slabosti i/ili napetosti mišića zdjeličnog dna. Mogu se razviti samostalno, bez prisustva dijastaze. Također jedna od stvari za koju žene uvjeravaju da je to normalan “paket za mame”. Daleko od toga, na tome se mora i može raditi. Kegelove vježbe na način “stisni, pusti” nisu pravilno izvođenje jer rade kao izolacija, a ne cjelina.
Spuštanje ili prolaps organa je nešto teža komplikacija na istom dijelu. Uzrok je, kao i kod ostalih, slabo upravljanje pritiskom, napeti ili slabi mišići, ozljede od poroda i još poneki faktor…
Sljedeće bi bilo okretanje maternice prema naprijed uzrokovano slabom potporom trbušnog zida. Kod rotacije maternice žene u sljedećoj trudnoći ponekad moraju na carski rez iz razloga što izgon djeteta ne može proći kao pri prvom vaginalnom porodu zbog slabosti mišića trupa ili nespuštanja bebe u porođajni kanal. Žena primijeti da joj je u toku druge trudnoće trbuh bio “špicastiji” nego u prvoj.
Od još nekih komplikacija tu su bol u trbuhu, najčešće oko pupka, bolni odnosi sa partnerom, bolno sjedenje, zatvor, loša probava i otežano pražnjenje velike nužde. Žene je sramota pričati o ovome ali teža situacija je živjeti tako.
Nakon dijastaze često dolazi do pupčane kile ili kile negdje na trbušnom zidu uslijed iste problematike.
Kila je stanje koje nastaje prilikom naglog tenzijskog pritiska usmjerenog prema van umjesto ka unutra. Primarna problematika je ista kao i kod dijastaze i kila je razlog više, a ne manje za rehabilitaciju nakon poroda.
Pupčanu kilu se može držati pod kontrolom i u nekim slučajevima ne mora nikad doći do operacije, ali bitno ju je provjeravati na kontrolama iz razloga što može doći do širenja u dubinu, a ne samo prema van. Ako se pojave veći bolovi ili nekakva probadanja, potrebna je hitna kontrola da se utvrdi ima li opasnosti od pucanja i sepse što bi onda zahtjevalo hitnu operaciju.
Dakle, kao što vidimo, komplikacije nakon poroda itekako mogu biti ozbiljne i samo žena koja ih prolazi zna koliko joj uništavaju kvalitetu života.
Komplikacije i dijastaza nažalost ne prolaze same od sebe, već vremenom idu na gore, tako da je uvijek pametno krenuti čim prije i ne, nikad nije kasno da se sebi omogući bolje zdravlje.